Kegon

Za vodopad u japanskom Nacionalnom parku Nikkō u prefekturi Tochigi, v. Kegon Falls.

Kegon (Kanji: 華厳 Hiragana: けごん) je naziv za japansku verziju huayanske škole kineskog budizma.

Huayansko učenje je u Japan došlo 736. godine kada je svećenik-učenjak Rōben (良辯 or 良弁), bivši sljedbenik Hossō škole, pozvao kineskog učenjaka poznatog kao Shinshō (審祥, također Shinjō, kineski Shen-hsiang, korejski Simsang) kako bi predavao na temu Avatamsaka Sutre u Kinshōsen-jiju (金鐘山寺, also 金鐘寺 Konshu-ji or Kinshō-ji), mjestu koje je postalo današnji hram Tōdai-ji. Kada je hram Tōdai-ji dovršen, Rōben je u njemu službeno osnovao Kegon kao pokret za izučavanje japanskog budizma. Kegon-shū je kasnije postao dijelom Nanto Rikushūa (南都六宗) ili Šest budističkih sekta Nantoa (Nara). Rōbenov učenik Jitchu je nastavio voditi Tōdai-ji i povećao njegov prestiž uvevši rituale iz inozemstva. Kegon je kasnije popularizirao Myōe (明惠), koji je zajedno sa doktrinama Vajrayane i Gyōnena (凝然), najzaslužniji za današnju Tōdai-ji lozu Kegon.

Kegon je sa vremenom preuzeo ezoterične rituale Shingon budizma; oni se prakticiraju dan-danas.